ACTA FAC MED NAISS 2025;42(2):241-255

Originalni rad

UDC: 614.2:004.8
DOI: 10.5937/afmnai42-54811

 

Primena veštačke inteligencije u upravljanju zdravstvenim sistemom u Republici Srbiji: povećanje efikasnosti, prediktivnog kapaciteta i donošenja odluka

 

Marko Kimi Milić1, Šćepan Sinanović1, Tatjana Kilibarda2, Saša Bubanj3,
Novica Bojanić4, Tanja Prodović1

 

1Visoka medicinska škola strukovnih studija „Milutin Milanković”, Beograd, Srbija
2Akademija vaspitačko-medicinskih strukovnih studija Kruševac ‒ Odsek Ćuprija, Ćuprija, Srbija
3Univerzitet u Nišu, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Niš, Srbija
4Univerzitet u Nišu, Medicinski fakultet, Niš, Srbija

 

SAŽETAK

 

Uvod/Cilj. Veštačka inteligencija (engl. artificial intelligence ‒ AI) nudi transformativni potencijal u upravljanju zdravstvenom zaštitom, budući da poboljšava prediktivnu analitiku, optimizuje alokaciju resursa i podržava kliničko donošenje odluka. Cilj ove studije bio je da ispita primenu AI-ja u zdravstvenim ustanovama u Srbiji, fokusirajući se pritom na poboljšanje operativne efikasnosti i ishoda lečenja bolesnika.
Metode. Istraživanje je sprovedeno kao studija preseka koja je podrazumevala anketu sprovedenu među 450 zaposlenih u različitim nivoima zdravstvene zaštite u Srbiji (u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj). Podaci su prikupljeni sprovođenjem onlajn ankete u oktobru i novembru 2024. godine. Da bi se procenio uticaj primene AI-ja na dijagnostičku preciznost, optimizaciju resursa i zadovoljstvo pacijenata, urađena je statistička analiza, za koju se se koristile metode kao što su ANOVA i regresiona analiza.
Rezultati. Rezultati istraživanja su ukazali na pozitivan uticaj primene AI-ja na preciznost dijagnostike (88% ispitanika), optimizaciju resursa (82%) i zadovoljstvo pacijenata (79%). Uočene su razlike između urbanih i ruralnih sredina, kao i između javnih i privatnih zdravstvenih ustanova. Najveći izazovi identifikovani u istraživanju odnose se na nedostatak obuke (75%), zabrinutost za privatnost podataka (68%) i ograničenu infrastrukturu (70%).
Zaključak. Ova studija je potvrdila da AI ima značajan potencijal kada je reč o unapređenju zdravstvene zaštite u Srbiji, posebno u urbanim i privatnim ustanovama sa razvijenijom infrastrukturom. Međutim, neophodno je prevazići izazove u vezi sa obukom, privatnošću podataka i infrastrukturom, naročito u ruralnim sredinama. Preporučuje se da se implementaciji AI-ja pristupi u fazama, i to tako što će se fokus najpre usmeriti na dijagnostiku i menadžment resursa kako bi se ostvarila najveća moguća efikasnost zdravstvenog sistema.

 Ključne reči: veštačka inteligencija, menadžment u zdravstvu, prediktivna analitika, sistemi za podršku odlučivanju, optimizacija resursa, Srbija