|Početna strana | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |   
 

Acta Medica Medianae
Vol. 39
No 5, 2000
UDK 61
YU ISSN 0365-4478

 



Kontakt:
Goran KORAĆEVIĆ
Klinika za kardiovaskulame bolesti Kliničkog centra u Nišu


 

HIRURŠKA TERAPIJA MALIGNIH TUMORA NOSA I SINUSA SA KRATKIM OSVRTOM NA NAŠ BOLESNIČKI MATERIJAL

 

Miško ŽIVIĆ i Slavoljub KOSTIĆ

 

Klinika za bolesti uva, nosa i grla Kliničkog centra u Nišu

 

Maligni tumori nosa i paranazalnih sinusa se obično prepoznaju u odmakloj fazi bolesti kada dođe do erozije koštanih zidova, pa je stepen petogodišnjeg preživljavanja manji od 50%. Limfna drenaža je usmerena ka submandibularnim, parotidnim i jugulodigastričnim limfnim čvorovima. Ovi tumori retko daju metastaze vrata i udaljene metastaze, ali je zato propagacija u okolne vitalne strukture glave česta i glavni je uzrok smrtnog ishoda. Najčešci tumor paranazalnih sinusa je u maksilarnom sinusu, a zatim, u etmoidnom labirintu i šupljini nosa. Histološki se najčesce radi o planocelularnom karcinomu (oko 80%), dok su ostali tipovi ređi. Osim u početnom stadijumu, maligni tumori paranazalnih sinusa leče se kombinovanom hirurškom i radioterapijom. Primarno se obavlja radikalna hirurška intervencija na koju se nadovezuje radioterapija. Vreme između operacije i radioterapije treba maksimalno skratiti zbog ustanovljeno loših rezultata u slučaju produženja ovog intervala. Zahvatanje baze lobanje, kavernoznog sinusa, ptero igoidnog prostora, nazofarinksa i inoperabilne žlezde vrata predstavljaju relativnu kontraindikaciju za hiruško lečenje. U nekim slučajevima potrebna je enukleacija orbite ili kombinovani kraniofacijalni pristup u cilju odstranjenja tumora. Recidivi bolesti, nezavisno od toga da li je terapija hiruruška ili radioterapija nastaju u prve dve godine.

 

Key words: maligni tumori, nos i sinusi, principi hirurške terapije