|Početna strana | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |   
 

Acta Medica Medianae
Vol. 40
No 2, 2001
UDK 61
YU ISSN 0365-4478

 



Kontakt:
Živojin STANKOVIĆ

Institut za biologiju i humanu genetiku Medicinskog fakulteta i Klinika za patologiju Kliničkog centra u Nišu

 

 


 

EFEKAT SELENA NA HEMATOPOEZU PACOVA U SUBAKUTNOJ INTOKSIKACIJI BENZENOM

 

Živojin STANKOVIĆ, Dragan MIHAILOVIĆ, Pavle RANĐELOVIĆ i Jelena ŽIVANOV-ČURLIS

 

Institut za biologiju i humanu genetiku Medicinskog fakulteta i Klinika za patologiju Kliničkog centra u Nišu

 

Antioksidanti (selen, vitamini C i E) stabilizuju ćelijsku membranu i štite ćelije od delovanja slobodnih radikala. S druge strane, antioksidanti umanjuju efekte hemijskih i fizičkih agenasa. Pored ovoga, selen ima značajnu ulogu u transportu elektrona u mitohondrijama i neophodan je za funkciju glutation peroksidaze u zaštiti od apoptoze. Benzen je univerzalni rastvarač i ima široku primenu u hemijske) industriji. Njegova toksičnost se ogleda kroz oštećenja centralnog nervnog sistema, jetre, bubrega i hematopoeznog sistema. U ovom eksperimentu korišceni su pacovi Wistar soja koji su svrstani u tri eksperimentalne grape u odnosu na količinu primljenog seiena. Svaku grapu su činile po deset životinja oba pola i nakon dvonedel jnog predtretmana selenom od 4,8 i 16 mcg, životinjama je inraperitonealno administrirali benzen u dozi od l ,2 ml/kg telesne mase. Brojanje uobličenih elemenata krvi je vršeno posle pretretmana selenom i nakon intoksikacije benzenom. Dobijeni rezultati ukazuju na uvećani broj svih krvnih loza nakon pretretmana selenom, dok posle davanja benzena dolazi do drastičnog pada broja eritrocita i leukocita uz umerenu trombocitopeniju. Nakon žrtvovanja, uzimani su hematopoezni organi. Histološki nalazi kostne srži pokazuju pojavu poremećaja, naročito ćelija crvene loze i uočljivu masnu degeneraciju stoje posebno uočljivo kod druge i treće grape životinja. Takođe je došlo i do oštećenja slezine, naročito njene crvene pulpe s prisustvom većeg broja svežih eritrocita u dragoj i trećoj grupi s tim što su te promene drastičnije u trećoj grupi. Dobijeni rezultati ukazuju da selen u većim koncentracijama povećava broj eritrocita i leukocita što ukazuje na njegovu stimulaciju visokoproliferativnih ćelija kostne srži. Međutim, nakon intoksikacije subletalnom dozom benzena došlo je do pada broja ćelija crvene i bele loze, ali su te vrednosti u granicama normale. Ovo ukazuje da pojava uginuća nije u direktnoj sprezi s poremećajima u hematopoezi, već je do smrti došlo zbog oštećenja nekih drugih vitalnih organa. Uprkos činjenici da selen sprečava oštećenja ćelija, u ovom slučaju njegov protektivni efekat se ispoljio samo kada je davan u malim dozama jer u toj grupi životinja nije bilo uginuća.

 

Ključne reči: selen, benzen, hematopoeza