|Uredništvo | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |  
 

Acta Medica Medianae
Vol. 41
No 1, 2002
UDK 61
YU ISSN 0365-4478

 



Kontakt:
Dobrila STANKOVIĆ
Institut za zaštitu zdravlja u Nišu


 

HEPATITIS C VIRUSNA INFEKCIJA-VIRUSOLOSKI I PATOFIZIOLOŠKI ASPEKT


Dobrila STANKOVIĆ-ĐORĐEVIĆ, Marica OTAŠEVIĆ, Gordana TASIĆ, Marina DINIĆ i Biljana MILJKOVIĆ-SELIMOVIĆ


Institut za zaštitu zdravlja u Nišu


Hepatitis C virus je sferična partikula, ikozaedarne simetrije kap-sida, sa lipidnim omotačem. Genom virusa predstavlja jednolančana (+) RNK. Strukturni virusni proteini su: protein nukleokapsida i dva glikoproteina omotača (El i E2). E2 protein, koji indukuje sintezu neutrališućih antitela, je antigenski varijabilan. Nestrukturni virusni proteini (RNK polimeraza, helikaza, proteaza i drugi) imaju regu-latornu funkciju u procesu replikacije. HCV se replikuje u hepatocitima i verovatno u T i B limfocitima. Replikacija se odvija na niskom nivou zbog čega su virusni antigeni prisutni u serumu u nemerljivim kon-centracijama.
Citotoksični CDs + T limfociti imaju dominantnu ulogu u pato-genezi lezije hepatocita i u eliminaciji virusa. U preko 70% bolesnika, posle akutne, HCV uspostavlja perzistentnu infekciju koja uzrokuje hronično oboljenje jetre sa progresivnim tokom. Uspostavljanje perzi-stentne HCV infekcije je posledica mutacija u E2 genu koje uslovlja-vaju promene u strukturi virusnih antireceptora. Zbog niskog titra viru-snih antigena u serumu, aktivna HCV infekcija može se dokazati samo na osnovu prisustva RNK sekvence virusnog genoma PCR metodom. Novija istraživanja HCV infekcije usmerena su ka otkrivanju epitopa kao kandidata za HCV vakcinu.


Ključne reči: hepatitis C virus, HCV replikacija, HCV viremija, pato-geneza hepatitisa C, dijagnoza hepatitisa C, HCV vakcina