|Uredništvo | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |  
 

Acta Medica Medianae
Vol. 41
No 1, 2002
UDK 61
YU ISSN 0365-4478

 



Kontakt:
Milan Jovanović
Hirurška klinika Kliničkog centra u Nišu
kućna adresa:
Niška Banja, Vidoja Jovanovića 30.

PROTEKTIVNE MOGUĆNOSTI AUTOTRANSPLANTATA POVREĐENE SLEZINE


Milan JOVANOVIĆ, Goran STANOJEVIĆ, Miroslav STOJANOVIĆ, Milan VIŠNJIĆ, Jovica JOVANOVIĆ, Branka KOCIĆ, Biljana MILJKOVIĆ, Miroslav STOJILJKOVIĆ, Dragojlo GMIJOVIĆ, Miomir PEŠIĆ, Miloš KOSTOV, Goran STEVANOVIĆ i Predrag ĐORĐEVIĆ


Hirurška klinika Kliničkog centra, Institut za zaštitu zdravlja i Vojna bolnica u Nišu


Autotransplantacija slezine je konzervirajuća metoda koja je indikovana kod najtežih povreda slezine, praćenih konkvasiranjem parenhima ili totalnom devaskularizacijom ovog organa, kada je nemoguće izvesti bilo koju drugu konzervirajuću proceduru.
Nakon nanošenja multiplih devaskularizujućih povreda slezine petog stepena, 20 pasa je podvrgnuto autotransplantaciji ovog organa, dok je isti broj životinja primarno splenektomiran. Dva i po meseca nakon konzervirajuće operacije, tj. splenektomije, sve životinje (iz obe grupe) su eksponirane intravenskoj inokulaciji subletalnih doza pneumokoka, u nameri sagledavanja imunološke efikasnosti konzerviranog tkiva i poređenja stope mortaliteta od pneumokokne sepse između dveju praćenih grupa.
Pozitivna hemokultura i logaritamski porast broja diplokoka u uzorcima krvi, registrovan je kod svih 40 životinja. Veći mortalitet i visoko signifikantno veći porast bakterija u krvi, registrovan je u grupi splenektomiranih životinja u odnosu na autotransplantiranu grupu.
Dobijeni rezultati ukazuju na imunoprotektivnu prednost ovih konzervirajućih zahvata u odnosu na klasičnu splenektomijsku proceduru.


Ključne reči: povrede slezine, konzervacija, imunologija