Početna strana |Uredništvo | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |  

 

Acta Medica Medianae
Vol. 42
No 2, April, 2003
UDK 61
YU ISSN 0365-4478


Kontakt:
Dragoslav Bašić
Klinika za urologiju Kliničkog centra
Braće Tasković 48,
18000 Niš,
Srbija i Crna Gora
Tel.: 018/326-644,
e-mail: basicd@medfak.ni.ac.yu

DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA POSTOPERATIVNIH LIMFOCELA U TRANSPLANTACIJI BUBREGA

Dragoslav Bašić 1 ,Jovan Hadži-Đokić 2 ,Drago Milutinović i Milan Đokić 2

1Urološka klinika, Kliničkog centra u Nišu
2Institut za urologiju i nefrologiju, Kliničkog centra Srbije u Beogradu

Limfocele predstavljaju najčešće kolekcije tečnosti posle transplantacije bubrega, javljajući se u 5-15% recipijenata. Najčešće su udružene s ureteralnom opstrukcijom.
Cilj prezentujuće studije je da utvrdi incidencu posttransplantacionih limfocela prema vrsti donora, prateći komplikacije i terapijski ishod.
Ukupno 463 recipijenta prosečne starosti 36,2 godine (SD=10,3), 319 od živog srodnog donora (living donor) i 144 od kadaveričnog donora (kadaver donor) podvrgnuto je transplantaciji bubrega u periodu između juna 1980. i maja 1998.g. u Institutu za urologiju i nefrologiju Kliničkog centra Srbije u Beogradu. Retrospektivno su analizirane njihove istorije bolesti. U statističkoj analizi korišćeni su Mentel-Henzel-ov (H2) test i Fischer-ov test.
Limfocela je komplikovala postoperativni tok kod 56 (12,1%) recipijenata, 35 iz grupe living donor i 21 iz grupe kadaver donor. U odnosu na vrstu donora incidenca limfocela je bila veća u grupi living donor, ali statistička analiza nije pokazala značajnu razliku (p>0,05). Od ukupno 56 slučajeva kod 30 se javila asimptomatska limfocela koja nije zahtevala terapiju. Kod ostalih 26 verifikovana je simptomatska limfocela koja se prezentovala kroz neke od sledećih kliničkih manifestacija: disfunkcija grafta, opstrukcija urinarnog trakta, edem donjih ekstremiteta, edem labija, edem skrotuma, infekcija, limforeja, bol u predelu grafta. U slučajevima simptomatskih limfocela preduzeta je interventna terapija i to: otvorena hirurška drenaža, perkutana aspiracija, perkutana aspiracija sa instilacijom povidon jodida. Posle interventne terapije registrovali smo recidiv kod 8 recipijenata i to: kod 6 posle perkutane aspiracije i kod 2 posle perkutane aspiracije sa instilacijom povidon jodida.
Velike simptomatske limfocele mogu ugroziti graft u postoperativnom periodu. Najkorisnija dijagnostička metoda u detekciji ovih tečnih kolekcija je ehosonografija. Prema našem iskustvu, perkutanu drenažu treba primenjivati ne samo u dijagnostičke već i u terapijske svrhe. U našoj seriji nije upotrebljavana laparoskopska drenaža koju preporučuju mnogi autori. Acta Medica Medianae 2003; 42 (2): 63-67.

Ključne reči: limfocela, operativna terapija, dijagnoza, transplantacija bubrega