ATOPIJSKI DERMATITIS KAO KLINIČKI IZAZOV
Atopijski
dermatitis (AD) je hronična, inflamatorna kožna bolest čije su osnovne
karakteristike eritem, svrab i suva koža. Bolest se najčešće javlja kod odojčadi
i male dece, tako da se u oko 70% slučajeva ispoljava pre 5. godine života.
Prevalenca AD povećala se dva do tri puta u toku poslednjih trideset godina u
industrijski razvijenim zemljama, tako da se AD danas smatra zdravstvenim
problemom od šireg društvenog značaja.
AD je kompleksna, multifaktorijalna bolest koja je rezultat
interakcije genetskih faktora i faktora okoline. Iako patogeneza AD nije u
potpunosti razjašnjena zna se da T-helper ćelije imaju centralnu ulogu.
Karakteristična je predominacija Th-2 tipa ćelijskog odgovora na alergene, za
razliku od normalnih individua, gde dominira Th-1 tip ćelijskog odgovora.
Bolest ima hroničan tok, sa remisijama i egzacerbacijama, a
klinička slika varira u zavisnosti od uzrasta bolesnika i težine bolesti.
Ne postoji lek za AD, a adekvatna kontrola bolesti
podrazumeva kombinaciju mera prevencije i individualizovani terapeutski pristup.
Konvencionalna terapija obuhvata, pre svega upotrebu emolijenasa da bi se
obezbedila adekvatna hidratacija kože.Topikalni kortikosteroidi i dalje su
vodeći lekovi u kontroli egzacerbacija AD. Upotreba ovih lekova je, međutim,
ograničena na intermitentnu i kratkotrajnu primenu zbog njihovih poznatih
neželjenih efekata, kao što je atrofija kože. Tacrolimus i pimecrolimus su
nesteroidni, topikalni imunomodulatori koji predstavljaju bezbednu i veoma
efikasnu terapiju za srednje teške i teške slučajeve AD. Acta Medica Medianae
2005;44(2): 79-85.
Ključne reči: atopijski dermatitis,Th ćelije, kortikosteroidi, topikalni imunomodulatori