ATOPIJSKI DERMATITIS KAO KLINIČKI IZAZOV
 

    Atopijski dermatitis (AD) je hronična, inflamatorna kožna bolest čije su osnovne karakteristike eritem, svrab i suva koža. Bolest se najčešće javlja kod odojčadi i male dece, tako da se u oko 70% slučajeva ispoljava pre 5. godine života. Prevalenca AD povećala se dva do tri puta u toku poslednjih trideset godina u industrijski razvijenim zemljama, tako da se AD danas smatra zdravstvenim problemom od šireg društvenog značaja.
    AD je kompleksna, multifaktorijalna bolest koja je rezultat interakcije genetskih faktora i faktora okoline. Iako patogeneza AD nije u potpunosti razjašnjena zna se da T-helper ćelije imaju centralnu ulogu. Karakteristična je predominacija Th-2 tipa ćelijskog odgovora na alergene, za razliku od normalnih individua, gde dominira Th-1 tip ćelijskog odgovora.
    Bolest ima hroničan tok, sa remisijama i egzacerbacijama, a klinička slika varira u zavisnosti od uzrasta bolesnika i težine bolesti.
    Ne postoji lek za AD, a adekvatna kontrola bolesti podrazumeva kombinaciju mera prevencije i individualizovani terapeutski pristup. Konvencionalna terapija obuhvata, pre svega upotrebu emolijenasa da bi se obezbedila adekvatna hidratacija kože.Topikalni kortikosteroidi i dalje su vodeći lekovi u kontroli egzacerbacija AD. Upotreba ovih lekova je, međutim, ograničena na intermitentnu i kratkotrajnu primenu zbog njihovih poznatih neželjenih efekata, kao što je atrofija kože. Tacrolimus i pimecrolimus su nesteroidni, topikalni imunomodulatori koji predstavljaju bezbednu i veoma efikasnu terapiju za srednje teške i teške slučajeve AD. Acta Medica Medianae 2005;44(2): 79-85.

    Ključne reči: atopijski dermatitis,Th ćelije, kortikosteroidi, topikalni imunomodulatori