![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Acta Medica Medianae Kontakt:
Gordana Bjelaković
|
znaČaj izvoĐenja testa
osmotske rezistenCije eritroCita kod
Gordana Bjelaković1, Tatjana Jevtović1 , Gordana Kostić2, Ivana
Stojanović1 i Dušan Sokolović1
Institut za biohemiju Medicinskog fakulteta u Nišu1
Test osmotske rezistencije eritrocita često se koristi u dijagnostici raznih tipova hereditarnih hemolitičkih anemija praćenih hiperbilirubinemijom. Hemolitičke anemije, koje se karakterišu ubrzanom destrukcijom eritrocita, obično su posledica nekih metaboličkih poremećaja kao što su membranski defekti, poremećaji enzima eritrocita ili poremećaji u strukturi hemoglobina – hemoglobinopatije. Predmet naših istraživanja bio je utvrđivanje odnosa vrednosti osmotske rezistencije eritrocita i stepena indirektne hiperbilirubinemije kod nekih urođenih poremećaja metabolizma eritrocita. Osmotsku rezistenciju eritrocita ispitivali smo koričćenjem Dacie’s metode sa normalnim vrednostima za hemolizu eritrocita koja počinje i završava se između 0,48 do 0,34 NaCl (minimalna i maksimalna hemoliza). U slučaju hereditarne sferocitoze fragilnost eritrocita bila je povećana sa početnom hemolizom eritrocita pri koncentraciji NaCl od 0,50 do potpune hemolize pri 0,44% NaCl (min. 0,50% NaCl i max. 44% NaCl). Kod deteta sa β -talasemijom i srpastom anemijom fragilnost eritrocita je bila smanjena (min. pri 0,42 – max. pri 0,32% NaCl), odnosno 0.40% min. hemolize i max. pri 0.34% NaCl. Kod novorođenčadi sa visokim vrednostima indirektnog bilirubina u serumu kao posledica fiziološke žutice osmotska rezistencija eritrocita se kretala u normalnim granicama. Naši rezultati potenciraju značaj izvođenja testa osmotske rezistencije eritrocita u ispitivanju bolesnika sa indirektnom hiperbilirubinemijom. Ovaj jednostavan i značajan laboratorijski test ne zahteva skupocenu opremu i može se izvoditi i u malim laboratorijama. Acta medica Medianae 2005;44(3): 47 – 51.
|