![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Acta Medica Medianae
Kontakt:
Majakovskog 59 18000 Niš, Srbija Tel.: 065/5555376 E-mail: drtroad@gmail.com
Copyright 2006 by Faculty of Medicine, University of Nis |
EPIDEMIOLOŠKI I PATOGENETSKI ASPEKTI TROVANJA NIKLOM
Vladimir Ilić 1, Vladmila Bojanić 2 i Biljana Jović3
Bonifar Novi Beograd1 Institut za patofiziologiju Medicinskog fakulteta u Nišu2 Laboratorija za biohemiju Vojne bolnice u Nišu3
Nikl ima veliku zastupljenost u čovekovom okruženju, a po rasprostranjenosti u zemljinoj kori, zauzima dvadeset četvrto mesto. Podaci ukazuju da se godišnje u čovekovu okolinu ubaci oko 150000 tona nikla iz prirodnih izvora i 180000 poreklom od ljudske aktivnosti, pre svega, tokom emisije sagorevanja fosilnih goriva, industrijske proizvodnje i industrijskog otpada bogatog niklom. Čovek je konstantno izložen ovom ubikvitarnom elementu u manjoj ili većoj meri. Ljudska izloženost niklu je najčešća preko inhalacije i ingestije i naročito je visoka kod radnika u metalurgiji koji se bave preradom nikla. Zahvaljujući njegovoj velikoj prisutnosti, deficijentnost nikla se ne javlja, čak je i teško držati dijetu da se ne unosi nikl, zbog velikog prisustva u najrazličitijoj hrani. Respiratorni trakt, bubrezi i jetra, najizloženiji su promenama pri ekspoziciji sa niklom. Najbolje opisane promene na ovim organima su pneumokonize sa niklom, hronični rinitisi i tumori nosnih šupljina i tranzitorna bubrežna nefropatija. Nespecifična simptomatologija se sreće kod oštećenja CNS niklom u vidu glavobolja, mučnine i povraćanja. Pojedina niklova jedinjenja i sam nikl, pored izrazite toksičnosti, ispoljavaju i kancerogene efekte na čoveka. Acta Medaca Medianae 2007;46(2):37-44.
Ključne reči: trovanje, nikl, epidemiologija, karcinogeneza |