Početna strana |Uredništvo | Časopis  | Uputstvo autorima  | Kontakt  |  
 

Acta Medica Medianae
Vol. 46, No 4, Decembar, 2007
UDK 61
YU ISSN 0365-4478
 

Kontakt:

Biljana Miljković-Selimović

Institut za javno zdravlje Kliničkog centra

Bulevar dr Zorana Đinđića 50

18000 Niš, Srbija

Tel.:+381 18 226448

E-mail: biljams@eunet.yu

 

 

 

 

 

 

Copyright 2006 by Faculty  of Medicine, University of Nis

Pregledni rad

 

BAKTERIJSKI PLAZMIDI

 

 

Biljana Miljković-Selimović, Tatjana Babić, Branislava Kocić, Predrag Stojanović, Ljiljana Ristić i Marina Dinić

 

Institut za javno zdravlje Kliničkog centra u Nišu

 

Plazmidi, ekstrahromozomska DNK, bili su najpre identifikovani kod bakterija iz poro-dice Enterobacteriacae, a onda su nađeni kod skoro svakog roda kod koga su bili traženi. Građeni su od kružnih dvostrukih lanaca molekula DNK koji se replikuju autonomno u ćeliji domaćina. Njihova dužina varira od nekoliko kilobaza (kb) do nekoliko stotina kb. Između bakterija, plazmidi se, najčešće, prenose horizontalno, procesom konjugacije. Proces repli-kacije plazmida može biti podeljen u tri stadijuma: inicijacija, elongacija i terminacija. U replikaciji učestvuju DNK helikaza I, DNK giraza, DNK polimeraza III, endonukleaze i ligaze. Plazmidi sadrže gene koji su neophodni za funkcije plazmida i njihovo održavanje u ćeliji (početak i kontrola replikacije). Neki sadrže i gene koji kontrolišu stabilnost plazmida upravljajući fukcijama deobe i transfera konjugacijom. Smatra se da nisu neophodni za razmnožavanje i vitalne funkcije bakterija, tako da u većini slučajeva mogu biti stečeni ili izgubljeni bez letalnih efekata za ćeliju, domaćina plazmida. Međutim, za  plazmide se vezuje veliki broj bioloških funkcija bakterije: konjugacija, produkcija bakteriocina i faktora virulencije, otpornost na antibiotike, teške metale, ultraljubičasto zračenje itd. Identi-fikacija i klasifikacija plazmida zasnivaju se na genetskim osobinama koje su prisutne i stalne u svim plazmidima: na sposobnosti održavanja u ćeliji domaćinu i na kontroli repli-kacije. Na taj način, izvršeno je grupisanje na osnovu inkompatibilnosti. Metoda tipiziranja replikona, koja je zasnovana na genotipskim, a ne na fenotipskim svojstvima, daje iste rezultate kao i inkompatibilno grupisanje. Acta Medica Medianae 2007;46(4):61-65.

 

Ključne reči: bakterija, plazmid

Rad u celosti