![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Acta Medica Medianae Kontakt: Sandra Stanković Bulevar dr Zorana Đinđića 71/34 18000 Niš, Sbija Tel.: 018/2240484 E-mail: stankovic_sandra@yahoo.com
Copyright 2008 by Faculty of Medicine, University of Nis |
Originalan rad
ZNAČAJ DOBRE GLIKOREGULACIJE U PREVENCIJI ATEROSKLEROZE KOD DECE I ADOLESCENATA OBOLELIH OD DIJABETES MELITUSA TIP 1
Sandra Stanković1, Saša Živić2, Milica Pešić3, Tatjana Cvetković4, Dragan Pančić2 i Miodrag Stanković5
Klinika za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra u Nišu 1 Dečija interna klinika Kliničkog centra u Nišu 2 Klinika za endokrinologiju, bolesti metabolizma i dijabetes, Klinički centar u Nišu 3 Institut za biohemiju Mediicinski fakultet u Nišu4 Klinika za mentalno zdravlje Kliničkog centra u Nišu5
Osobe sa dijabetes melitusom tip 1 imaju značajan rizik za razvoj kardiovaskularne bolesti. Neinvazivno ultrazvučno merenje debljine intime-medije u zadnjem zidu arterije karotis komunis (cIMT) koristi se za ispitivanje subkliničke ateroskleroze in vivo. Cilj našeg istraživanja bio je evaluacija cIMT kao markera pretkliničke ateroskleroze kod dece i adolescenata obolelih od dijabetes melitusa tip 1 i povezanost stepena pretkliničke ateroskleroze sa kvalitetom glikoregulacije. Neinvazivno ultrazvučno merenje debljine intime-medije u zadnjem zidu arterije karotis komunis (cIMT) rađeno je kod 41 ispitanika sa dijabetes melitusom tip 1 (prosečni uzrast [SD] = 13,8 (3,2) godina) i kod 20 zdravih ispitanika (prosečni uzrast [SD] = 13,1 (2,8) godina). Kvalitet glikoregulacije smo određivali preko prosečnih nivoa glikoziliranih hemoglobina i preko prosečnih nivoa postprandijalne glukoze. Ispitanici oboleli od dijabetes melitusa tip 1 imali su veći cIMT u odnosu na kontrolnu grupu (P =0.01). Grupa dece sa optimalnom glikoregulacijom nije imala statistički značajno veće vrednosti cIMT u odnosu na kontrolnu, za razliku od grupe dece sa suboptimalnom (P =0.01) i lošom glikloregulacijom (P =0.01), koja su imala statistički značajno povećan cIMT u odnosu na kontrolnu grupu. Kod naših ispitanika, postprandijalne koncentracije serumske glukoze bile su statistički značajno niže kod ispitanika sa optimalnom glikoregulacijom u odnosu na grupu sa suboptimalnom (P =0.5) i lošom glikoregulacijom (P=0.01), ali nismo našli direktnu korelaciju između vrednosti prosečne postprandijalne serumske glukoze i cIMT. Merenje cIMT omogućava identifikaciju bolesnika sa posebnim rizikom na individualnoj osnovi, a samim tim i odgovarajuću modifikaciju tretmana bolesnika. Acta Medica Medianae 2008;47(2): 5-9.
Ključne reči: dijabetes, ateroskleroza, glikoregulacija
|