Početna strana |Uredništvo | Časopis  | Uputstvo autorima  | Kontakt  |  
 

Acta Medica Medianae
Vol. 47, No 2, April, 2008
UDK 61
YU ISSN 0365-4478
 

Kontakt:

Sandra Stanković

Bulevar dr Zorana Đinđića 71/34

18000 Niš, Sbija

Tel.: 018/2240484

E-mail: stankovic_sandra@yahoo.com

 

 

 

 

 

 

 

 

Copyright 2008 by Faculty  of Medicine, University of Nis

Originalan rad

 

ZNAČAJ DOBRE GLIKOREGULACIJE U PREVENCIJI ATEROSKLEROZE KOD DECE I ADOLESCENATA OBOLELIH OD DIJABETES MELITUSA TIP 1

 

Sandra Stanković1, Saša Živić2, Milica Pešić3, Tatjana Cvetković4, Dragan Pančić2 i Miodrag Stanković5

 

 

Klinika za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra u Nišu 1

Dečija interna klinika Kliničkog centra u Nišu 2

Klinika za endokrinologiju, bolesti metabolizma i dijabetes, Klinički centar u Nišu 3

Institut za biohemiju Mediicinski fakultet u Nišu4

Klinika za mentalno zdravlje Kliničkog centra u Nišu5

 

Osobe sa dijabetes melitusom tip 1 imaju značajan rizik za razvoj kardiovaskularne bolesti. Neinvazivno ultrazvučno merenje debljine intime-medije u zadnjem zidu arterije karotis komunis (cIMT) koristi se za ispitivanje subkliničke ateroskleroze in vivo.

Cilj našeg istraživanja bio je evaluacija cIMT kao markera pretkliničke ateroskleroze kod dece i adolescenata obolelih od dijabetes melitusa tip 1 i povezanost stepena pretkliničke ateroskleroze sa kvalitetom glikoregulacije.

Neinvazivno ultrazvučno merenje debljine intime-medije u zadnjem zidu arterije karotis komunis (cIMT) rađeno je kod 41 ispitanika sa dijabetes melitusom tip 1 (prosečni uzrast [SD] = 13,8 (3,2) godina) i kod 20 zdravih ispitanika (prosečni uzrast [SD] = 13,1 (2,8) godina). Kvalitet glikoregulacije smo određivali preko prosečnih nivoa glikoziliranih hemoglobina i preko prosečnih nivoa postprandijalne glukoze.

Ispitanici oboleli od dijabetes melitusa tip 1 imali su veći cIMT u odnosu na kontrolnu grupu (P =0.01). Grupa dece sa optimalnom glikoregulacijom nije imala statistički značajno veće vrednosti cIMT u odnosu na kontrolnu, za razliku od grupe dece sa suboptimalnom (P =0.01) i lošom glikloregulacijom (P =0.01), koja su imala statistički značajno povećan cIMT u odnosu na kontrolnu grupu. Kod naših ispitanika, postprandijalne koncentracije serumske glukoze bile su statistički značajno niže kod ispitanika sa optimalnom glikoregulacijom u odnosu na grupu sa suboptimalnom (P =0.5) i lošom glikoregulacijom (P=0.01), ali nismo našli direktnu korelaciju između vrednosti prosečne postprandijalne serumske glukoze i cIMT. 

Merenje cIMT omogućava identifikaciju bolesnika sa posebnim rizikom na individualnoj osnovi, a samim tim i odgovarajuću modifikaciju tretmana bolesnika. Acta Medica Medianae 2008;47(2): 5-9.

 

Ključne reči: dijabetes, ateroskleroza, glikoregulacija

  

Rad u celosti