|Uredništvo | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |  
 

Acta Medica Medianae
Vol. 48, No 1, Januar, 2009
UDK 61
YU ISSN 0365-4478
 

Kontakt:

Goran Čukić

Dom zdravlja

84300 Berane, Crna Gora

E-mail: epid.dz.berane@t-com.me

 

 

 

 

 

Iz istorije medicine

DR LAZAR GENČIĆ, PUKOVNIK (1868-1942)

(načelnik saniteta Vrhovne komande Srbije 1912-1916)

 

 

Goran Čukić

  

Dom zdravlja Berane

 

Ako se smena shvati kao nešto korisno – kao angažovanje novih snaga koje imaju napredne koncepcije – onda je stvar ispravna. Zašto je smenjen pukovnik dr Lazar Genčić, načelnik saniteta Vrhovne komande srpske vojske 1912-1916. godine? Zašto se te 1925. niko od kritičara nije pozvao kod ocenjivanja zbivanja o epidemiji pegavca 1914/15. na bitni rad Hantera koji se nje tiče, objavljen 1919. godine? Ocene koje se odnose na aktivnosti vojnog saniteta u epidemiji pegavog tifusa su preterane; nisu pošle od aktuelne situacije. Neopravdano je kritikovan načelnik, jer mu se pripisuje “naučna nemoć medicine sveta”, koja je pratila predmetnu epidemiju pegavog tifusa. Zatekao se na rukovodećem položaju kada su, nesporno, preveliki gubici zadesili Srbiju, sa 150.000 umrlih, od čega je armija imala 20.000. Ne smatramo opravdanim ocene: «Ko se ne seća onog našeg lutanja u pogledu profilaktičkih i drugih mera, one nesigurnosti, neodlučnosti i zbunjenosti, koja se najbolje ogledala u protivurečnim i nemogućim naređenjima; onog nedostatka najelementarnijih pojmova iz dezinfekcije, kao i oskudice u dezinfekcionim aparatima itd... Te naše greške i zablude narod je skupo platio». “U istoriji epidemiologije ostaće zabeleženo naše tadašnje neznanje teorije i prakse borbe protiv pegavca, otuda katastrofalni gubici 1914-1915. godine”. Pokazaćemo da su kritike neodmerene; da su usledile ‘posle gotovog boja’, posle pronađenog rešenja. Daćemo argumente da je čak u kolektivnom delovanju načelnik bio uspešan: jer je posredno doprineo da se nađe rešenje, omogućavajući nesmetani rad kompetentnijim, tj. nikog nije sputavao da se ispolji. Indirektno je doprineo društvenom priznanju dodele Nobelove nagrade za medicinu 1928. godine Šarlu Nikolu za otkriće da su vaške tela prenosioci pegavca. To je dokazano uspešnim realizovanjem mera u epidemiji 1914/15. godine u Srbiji. Acta Medica Medianae 2009;48(1):66-74.

 

Ključne reči: Lazar Genčić, Hanter, Stamrz, specijalna epidemiologija pegavca, Srpsko bure, Pediculus humanus, vašljivi tifus