|Početna strana |Uredništvo | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |  
 

Acta Medica Medianae
Vol. 49, No 1, Mart, 2010
UDK 61
YU ISSN 0365-4478
 

Kontakt:

Saša Jovanović

Ul.Vrežinska br.6,

n.N.Tesla

e-mail: sasajbanja@yahoo.com

 

 

 

 

 

 

Originalni rad
UDK: 616.248-002.2-07:615.35

 

 

EFEKAT TERAPIJE INHALACIONIM GLUKOKORTIKOSTEROIDIMA NA KLINIČKE PARAMETRE I PARAMETRE EOZINOFILNE INFLAMACIJE KOD BOLESNIKA SA BRONHIJALNOM ASTMOM

 

Saša Jovanović1, Vidosava Đorđević2 i Vladan Ćosić2

 

                        Zavod za plućne bolesti i tuberkulozu Niš1

                        Centar za medicinsku biohemiju Klinički centar Niš2

 

 

Inhalacioni glukokortikosteroidi (IGKS) su najefikasniji antiinflamatorni lekovi koji se koriste u terapiji astme, dovodeći do popravljanja kliničkih simtoma i poboljšanja plućne funkcije. Eozinofili su ključne efektorne ćelije u astmatičnoj inflamaciji. Određivanje njihovog broja i koncentracija medijatora, koji dovode do aktivacije eozinofila, kao što je interleukin-5 (IL-5), doprinelo bi praćenju efekata antiinflamatorne terapije u bronhijalnoj astmi.

Cilj ove studije bio je upoređivanje kliničkih parametara i parametara eozinofilne inflamacije kod bolesnika sa bronhijalnom astmom pre i posle četiri nedelje terapije flutikazon propionatom (FP) u dozi od 500 μg dnevno.

Studijom je obuhvaćeno 39 bolesnika obolelih od bronhijalne astme i 17 zdravih ispitanika. Kod svih bolesnika je određivan simptom skor, FEV1, FEV1/FVC, ukupan broj Eo u krvi i koncentracija IL-5 u serumu, pre i posle terapije FP od 500 μg dnevno (FP 500).

Nakon terapije FP 500, dolazi do statistički značajnog smanjenja simptom skora (p<0,001) i povećanja FEV1 i FEV1/FVC (p<0,05). Statistički značajna negativna korelacija je postojala između simptom skora i FEV1, pre i posle terapije (r=-0,415, p<0,01; r=-0,346, p<0,05). Koncentracija parametara eozinofilne inflamacije (Eo i IL-5) se smanjuje nakon terapije, uz statistički značajno smanjenje broja eozinofila (p<0,05) u grupama bolesnika koji su i pre terapije imali značajno veći broj eozinofila.

I pored normalizovanja plućne funkcije i popravljanja simptoma bolesti, povišene koncentracije parametara eozinofilne inflamacije i nakon terapije ukazuju da inflamacija disajnih puteva perzistira i tokom dobro kontrolisane astme. U cilju procene terapijskog efekta inhalacionih glukokortikosteroida neophodno je stalno vršiti poređenje simptoma bolesti, plućne funkcije, stepena težine bolesti i nivoa parametara inflamacije. Acta Medica Medianae 2010;49(1):43-47.

 

Ključne reči: bronhijalna astma, glukokortikosteroidi, inflamacija, flutikazon propionat