|Početna strana |Uredništvo | Časopis   | Uputstvo autorima     | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu |   Kontakt  |  
 

Acta Medica Medianae
Vol. 49, No 2, June, 2010

UDK 61
ISSN 0365-4478(Printed version)
ISSN 1821-2794(Online)


 

Kontakt:Goran Vidić
Vizantijski bulevar 94/10
18000 Niš, Srbija

 

 

 

 

Originalan rad
UDK: 616.75-001.48-089

 

 

PREDNOSTI HIRURŠKOG LEČENJA RUPTURE AHILOVE TETIVE PERKUTANOM SUTUROM U ODNOSU NA NEOPERATIVNO LEČENJE

 

 

Goran Vidić¹, Vesna Milojković², Saša Milenković¹, Saša Stojanović¹, Zoran Golubović¹, Zoran Antić³, Zvezdana Antić³ i Dragan Živanović4

 
Ortopedska klinika Niš¹
Institut za radiologiju Kliničkog centra Niš²
Zdravstveni centar, Aleksinac³
Dečja hirurška klinika Kliničkog centra Niš4

 

Ahilova tetiva je najjača tetiva u ljudskom telu, a njena ruptura spada u najčešće povrede tetivno-mišićnog aparata. Povreda je naročito česta kod sportista, i to najčešće u tenisu, gimnastici, skijanju, rukometu, fudbalu, košarci i atletici. Takođe, česte su rupture kod ljudi koji se rekreativno bave sportom. Češće se javlja kod muškaraca, odnos je 3:1. Obostrano se sreće u oko 25-30% slučajeva. Dijagnoza rupture se lako postavlja kliničkim pregledom (Thompson-ov znak) i ultrazvučnim pregledom. Cilj rada bio je da ukaže na prednost operativnog lečenja sveže rupture Ahilove tetive u odnosu na neoperativno lečenje gipsanom imobilizacijom. Radom je obuhvaćeno 35 bolesnika, lečenih u periodu od 2004. do 2008. godine, od kojih je 16 (45,71%) lečeno operativno a, 19 (54,29%) neoperativno. Prosečna starost bolesnika je 38 godina. Među lečenima je bilo 29 (82,86%) muškaraca i 6 (17,14%) žena. Bolesnici su operativno lečeni metodom perkutane suture Ahilove tetive, a neoperativno natkolenom cirkularnom gipsanom imobilizacijom. Svi operisani bolesnici bili su podvrgnuti hirurškom lečenju u prvih 48 sati od povređivanja. Anestezija je bila lokalna infiltrativna. Dobijeni rezultati su pokazali da u grupi operisanih nije bilo nesrastanja i reruptura. U grupi neoperisanih imali smo 1 rerupturu i 1 nesrastanje rupture, te je urađena hirurška intervencija. U grupi operisanih nije bilo infekcije, ali je zato bila 1 tromboembolija pluća. Oporavak mišićne snage tetive i dostizanje punog obima pokreta zahtevao je kraće vreme kod operisanih bolesnika. Ultrazvučni nalaz kod operisanih pokazao je bolju konsolidaciju mesta rupture Ahilove tetive sa manje ožiljnog tkiva. Na osnovu našeg iskustva, zaključili smo da kod sveže rupture Ahilove tetive prednost treba dati hirurškom lečenju perkutanom suturom, uvek kada nije moguće neoperativno postići kompletnan kontakt okrajaka tetive. Acta Medica Medianae 2010; 49(2):34-38.

Ključne reči: Ahilova tetiva, ruptura, lečenje, perkutana sutura