| Početna strana | Uredništvo | Časopis  | Uputstvo autorima  | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu | Kontakt  |  
| Home page | Editorial  board | About the Journal | Instructions for Authors | Peer Review Policy | Clinical and Experimental Work Code | Contact  |
 

 

Acta Medica Medianae
Vol. 50, No 4, Decembar 2011

UDK 61
ISSN 0365-4478(Printed version)
ISSN 1821-2794(Online)

 

Correspondence to:

Sveto Suša

Akademska 2/1, Zemun

11000 Beograd, Srbija

Iz istorije medicine                                                               

UDK: 616.61-008.6-036.21

doi:10.5633/amm.2011.0414s

 

 

ISTRAŽIVANJE ENDEMSKE NEFROPATIJE U NEENDEMSKIM SEOSKIM NASELJIMA U NEPOSREDNOJ BLIZINI ŽARIŠTA ENDEMSKE NEFROPATIJE

 

Sveto Suša1, Radomir Raičević2, Branka Mitić2, Jovanka Zagorac3 i Jelena Cvetanović3

 

 

Centar za naučna istraživanja SANU i Univerziteta u Nišu1

Klinika za nefrologiju, Kliničkog centra Niš, Niš, Srbija2

Zdravstveni centar Aleksinac, Aleksinac, Srbija3

 

 

Pokušaj iseljavanja stanovništva iz endemskih žarišta u Bugarskoj nije se pokazao korisnim. Kod deset osoba koje su otišle iz endemskog žarišta, u ranoj mladosti, u trećoj i četvrtoj deceniji života, javio se  težak oblik renalne insuficijencije. Podaci dobijeni od članova ugroženih porodica ukazuju da su od ove bolesti umirali i pre Drugog svetskog rata. U literaturi nisu poznati opisi slični  karakteristikama endemske nefropatije koji bi se odnosili na druge krajeve sveta, izuzev tri balkanske zemlje: Jugoslavije, Bugarske i Rumunije.

Cilj studije bio je da se utvrdi da li u naseljima koja se graniče sa žarištima endemske nefropatije postoji oboljevanje od endemske nefropatije. Drugo, da se ustanove  jedinstveni kriterijumi  za otkrivanje obolelih u pretkliničkom stadijumu.

Ispitivanja su obavljena u seoskim naseljima Žitkovac, Prčilovica i Donje Sohotno, u neposrednoj blizini endemskih žarišta opštine Aleksinac. Ispitano je 3985 od ukupno 5693 stanovnika (70% ispitanika). Prva faza studije sprovedena je kod svih ispitanika, a druga kod osoba sa nalazom proteinurije i mikrohematurije.

Različit stepen hronične bubrežne insuficijencije nađen je kod 62 ispitanika, od kojih je 13 osoba imalo simptome i znake endemske neforpatije. Proteinurija je glomerularnog tipa. Patohistološke promene rane faze ukazuju da je mezangioproliferativni glomerulonefirtis najčešći oblik kod bolesnika sa povremenom proteinurijom, dok je perzistentna proteinurija praćena membranoproliferativnim i češće lobularnim glomerulo-nefritisom.

Endemska nefropatija počinje u ranijem životnom dobu, a pored seoskog,  oboleva i  gradsko stanovništvo. Mezangioproliferativni glomerulonefirtis je najčešći oblik, ali se kod osoba sa perzistentnom proteinurijom susreću i membranoproliferativni i češće lobularni glomerulonefritis. Acta Medica Medianae 2011;50(4):79-85.

 

                       Ključne reči: endemska glomerulopatija, proteinurija,  komplement, mikrohematurija