| Početna strana | Uredništvo | Časopis  | Uputstvo autorima  | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu | Kontakt  |  
| Home page | Editorial  board | About the Journal | Instructions for Authors | Peer Review Policy | Clinical and Experimental Work Code | Contact  |
 

 

Acta Medica Medianae
Vol. 51, No 3, Septembar, 2012

UDK 61
ISSN 0365-4478(Printed version)
ISSN 1821-2794(Online)


 

Kontakt:

Nikola Bojović

Klinika za dečju hirurgiju i ortopediju

Klinički centar Niš

Bul. Zorana Đinđića 48

18000 Niš, Serbia

E-mail: niboj@sbb.rs

Originalni rad
                                                                

UDK: 616.717.4-001-089-053.2

doi:10.5633/amm.2012.0301s

   

 

Suprakondilarni prelom humerusa kod dece

 

Nikola Bojović, Zoran Marjanović, Dragoljub Živanović, Nina Đorđević, Miroslav Stojanović, Goran Janković i Nikola Vacić

 

 

Suprakondilarni prelom humerusa je drugi najčešći prelom kostiju kod dece i mlađih tinejdžera (16.6%). Čini između 60 i 70% svih preloma lakta. Njegov pik je između pete i sedme godine života, nešto češće na nedominantnoj ruci i kod dečaka.

Retrospektivna studija je sprovedena u Klinici za dečju hirurgiju i ortopediju  u Nišu. Obuhvaćeni su povređeni, njih 105, koji su primljeni u Kliniku u periodu januar 2008-april 2012. godine zbog suprakondilarnog preloma humerusa, drugog i trećeg tipa po Gartland-u. U momentu preloma, prosečna starost povređenih bila je 7.26 godina. Svi prelomi bili su rešavani u okviru 12h od prijema, pri čemu nije bilo više od dva pokušaja zatvorene repozicije. U analgo-sedaciji je zbrinuto 16 preloma (15.2%), svi Tip II, što je podrazumevalo zatvorenu (ortopedsku) repoziciju i nadlakatnu gipsanu imobilizaciju. Hirurški su zbrinuti u opštoj anesteziji svi ostali  prelomi. U 16 slučajeva smo perkutano fiksirali prelom posle zatvorene repozicije a u 73 slučaja smo imali otvorenu repoziciju i pinovanje različitim brojem i položajem „K” igala.

Nijedan od povređenih nije imao infekciju dubokih tkiva, ali je njih četvoro  imalo superficijalnu infekciju oko "K" igala. Cubitus varus deformitet imala su tri povređena, dva kontrakturu u laktu, pet privremenu limitiranost ekstenzije i jedan jatrogenu povredu n. ulnaris-a. Ukupno komplikacija bilo je kod 14.2%. Sve frakture su zarasle u očekivanom periodu (3-4 nedelje). Baumanov ugao, noseći ugao i funkcionalni faktor mereni su postoperativno.

Zatvorena repozicija i perkutano pinovanje "K" iglama, uz Rtg kontrolu, za dislocirane suprakondilarne frakture lakta predstavlja najbezbedniju i vremenski i ekonomski najefektivniju metodu, koja daje stabilnu fiksaciju i odlične rezultate. Preporučujemo rešavanje frakture u okviru 12 časova od prijema i konverziju u otvorenu repoziciju ukoliko ne dođe do senzacije krepitacija u toku zatvorene repozicije, jer se onda najčešće radi o umetanju mekih tkiva između fragmenata.  Acta Medica Medianae 2012;51(3):5-12.

 

Ključne reči: suprakondilarni prelom, lakat, repozicija, fiksacija