![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
|
Početna strana
|
Uredništvo
|
Časopis
|
Uputstvo autorima
|
Kodeks u kliničkom i
eksperimentalnom radu |
Kontakt |
|
Home page
|
Editorial board |
About the Journal |
Instructions for
Authors
|
Peer Review Policy
|
Clinical and
Experimental Work Code |
Contact
|
Acta Medica
Medianae
Kontakt: Tomislav Kostić Klinika za kardiologiju Klinički centar Niš Bulevar Dr. Zorana Đinđića 48 18000 Niš, Serbia E-mail: tomislav.kostic1977@gmail.com |
Prikaz pacijenta UDK: 616.12-008.318-089.843 doi:10.5633/amm.2013.0408
OVERSENZING KAO UZROK NEADEKVATNE TERAPIJE IMPLANTABILNIM KARDIOVERTER-DEFIBRILATOROM
Tomislav Kostić1, Zoran Perišić1, Aleksandar Stojković1, Dragana Stanojević1, Boris Đinđić1, Goran Koraćević1, Sonja Šalinger Martinović1, Predrag Cvetković1, Vladimir Mitov2, Mlađan Golubović3
Klinika za kardiologiju Klinički centar Niš, Niš, Srbija1 Odeljenje kardiologije, gradske bolnice, Zaječar. Srbija2 Klinika za anesteyiologiju i reanimaciju, Niš. Srbija3
Tehnološki razvoj je omogućio da se poslednjih godina pažnja prevencije i terapije ugrožavajućih poremećaja srčanog ritma usmeri ka implantabilnim kardioverter- defibrilatorima. Kliničkim studijama potvrđena je prednost ove vrste terapije u prevenciji iznenadne srčane smrti kod bolesnika, tako da se poslednjih godina ova vrsta terapije poveća do nivoa rutinske primene. Međutim, retko može doći do poremećaja funkcije ovih uređaja u vidu loše detekcije-nedetekcije malignih poremećaja ritma (undersensing) ili pogrešne detekcije normalnog ritma (oversensing). Bolesnik N.S., star 67 godina, primljen je na Kliniku za kardiologiju Kliničkog centra Niš zbog uzastopnih terapija implantabilnog kardioverter-defibrilatora (ICD) (12 isporučenih šokova unutar 48h do prijema). Pre četiri godine ugrađen je ICD zbog dilatantne kardiomiopatije (EF 25%). Na osnovu detaljne analize ostalih parametara ustanovljen je rapidan porast impedance ventrikularne elektrode na preko 3000Ω (normalne vrednosti od 250-2000 Ω). Ustanovljeno je da je oversenzing bio uzrok ponavljane terapije u vidu šokova od 35J, jer je ICD detektovao lažne signale usled oštećenja elektrode kao VF (ventrikularna fibrilacija) i primenio terapiju. Trećeg dana hospitalizacije bolesniku je ugrađen ICD Maximo II Medtronik, sa aktivnom elektrodom Sprint quattro 6947 Medtronik i ostavljenom atrijalnom elektrodom. Bolesnik je pokriven antibiotskom terapijom i otpušten pet dana nakon ugradnje. Na kontroli, nakon mesec dana, parametri su bili uredni, senzing funkcija zadovoljavajuća, sa dobrim otporima elektroda. Posebna specifičnost ovih aparata je potreba za individualnim programiranjem, praktično za svakog bolesnika, tako da je neophodno da centar u kome se ugradnja vrši bude dobro opremljen timom koji ima iskustvo u primeni ove vrste terapije. Acta Medica Medianae 2013;52(4):44-47.
Ključne reči: implantabilni kardioverter defibrilator, terapija, oversenzing
|