| Početna strana | Uredništvo | Časopis  | Uputstvo autorima  | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu | Kontakt  |  
| Home page | Editorial  board | About the Journal | Instructions for Authors | Peer Review Policy | Clinical and Experimental Work Code | Contact  |
 

 

Acta Medica Medianae
Vol. 53, No 1, Mart, 2014

UDk 61
ISSN 0365-4478(Printed version)
ISSN 1821-2794(Online)


 

Kontakt:

Tomislav Kostić

Klinika za kardiologiju

Klinički Centar Niš

Bulevar Dr Zorana Đinđića 48

18000 Niš

Srbija

E-mail: tomislav.kostic1977@gmail.com

Originalni rad                                                              

 UDC: 615.817

doi:10.5633/amm.2014.0105

                                                      

FLOTIRAJUĆI ATRIJALNI SENZING VDD PEJSING SISTEMA I NJEGOVA STABILNOST

 

Tomislav Kostić1, Zoran Perišić1, Dragana Stanojević1, Boris Đinđić1, Lazar Todorović1, Aleksandar Stojković1, Snežana Ćirić Zdravković1, Predrag Cvetković1, Mladjan Golubović2, Dragan Zlatanović3

 

Klinika za kardiologiju, Klinički Centar Niš, Niš, Srbija1

Centar za anesteziologiju i reanimaciju, Klinički Centar Niš, Niš, Srbija2

Klinika za Fizikalnu Medicinu, Rehabilitaciju i Protetiku, Klinički Centar Niš, Niš, Srbija3

 

Od kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina konstruisani su pejsmejkeri sa dve elektrode koji su mogli da stimulišu dve srčane šupljine (po pravilu desnu pretkomoru i desnu komoru) i, istovremeno, da detektuju intrinsičke signale iz istih šupljina, tako da obe svoje funkcije (detekciju postojećih i aplikaciju veštačkih pejsmejker signala) obavljaju na programiran način. Suštinski hemodinamski napredak ovog tipa stimulacije bila je korist od sinhronizacije AV sprovođenja, što je omogućavalo optimalno funkcionisanje pretkomora i komora, poput prirodnog, pravovremenu kontrakciju pretkomora u odnosu na AV zaliske i ušća.

U ispitivanju je učestvovalo 130 bolesnika, kojima je u periodu od 2009. do 2013. godine na Klinici za kardiologiju KC Niš ugrađen VDD pejsmejker. Atrijalni senzing na ugradnji  iznosio je 2.1±1.2 mV. Bolesnici su praćeni na mesec dana, šest meseci i godinu dana od ugradnje. Nakon godinu dana praćenja, flotirajući senzing u pretkomori iznosio je 1.6±0.7 mV, što je bilo manje, ali ne značajno, u kliničkom smislu. Uzevši sve ovo u obzir, VVD pejsing sistemi se mogu smatrati terapijom izbora kod bolesnika sa AV blokom i normalnom funkcijom SA čvora, naročito kod bolesnika starije populacije i onih sa lošim anatomskim strukturama koštanomišićnog i venskog sistema gornjeg dela grudnog koša, gde je ponekad otežano plasiranje dve elektrode DDDR sistema. Acta Medica Medianae 2014;53(1):25-27.

 

Ključne reči: VDD pejsmejker, atrijalni senzing