| Početna strana | Uredništvo | Časopis  | Uputstvo autorima  | Kodeks u  kliničkom i eksperimentalnom radu | Kontakt  |  
| Home page | Editorial  board | About the Journal | Instructions for Authors | Peer Review Policy | Clinical and Experimental Work Code | Contact  |
 

 

Acta Medica Medianae
Vol. 53, No 4, Decembar, 2014

UDC 61
ISSN 0365-4478(Printed version)
ISSN 1821-2794(Online)

 

Kontakt:

 

Marija Krstić

Jeronimova 24/S2, 18000 Niš, Serbia

e-mail: modestinis10@yahoo.com

Pregledni rad                                                                         UDK: 616.22-006.52-085-089:578.8

                                                                                                            doi:10.5633/amm.2014.0411

    

ETIOPATOGENETSKI ASPEKTI REKURENTNE LARINGEALNE PAPILOMATOZE I SAVREMENI TERAPIJSKI PRISTUPI

Marija Krstić1, Jovana Pavlović2, Petar Stanković3, Tanja Milenković4

 

ORL Klinika, Klinički centar Niš, Srbija1

Opšta bolnica, Leskovac, Srbija2

Neurohirurška klinika, Klinički centar Niš, Srbija3

Univerzitet u Nišu, Medicinski fakultet Niš , Srbija4

 

 

 

Rekurentna laringealna papilomatoza  je retka, hronična bolest virusne etiologije uzrokovana humanim papiloma virusom, najčešće tipom 6 i 11. Najčešća lokalizacija papiloma u disajnim putevima je larinks sa prvim simptomom u vidu promuklosti. Karakteriše se progresivnim rastom papiloma koji recidiviraju i mogu dovesti do opstrukcije disajnog puta. Klinički tok je nepredvidiv i individualan, od spontane remisije do agresivnog rasta papiloma sa čestim hiruruškim intervencijama. Ulogu u pojavi manifestne laringealne papilomatoze ima  urođeni kao i adaptivni imunski odgovor pojedinca. Karakteriše je disbalans Th1 i Th2 ćelijskog odgovora, smanjenjem broja CD8+ limfocita, sa izraženom produkcijom imunosupresivnih citokina i supresijom lokalnog Th1 odgovora. Ekspresija antigena HLA klase I je smanjena u različitom stepenu kod obolelih od papilomatoze, dok su određeni genotipovi MHC gena klase II predisponirajući faktori manifestne papilomotoze i to težih oblika bolesti. Nijedan terapijski pristup do sada nije u potpunosti efikasan u eradikaciji ove bolesti. Osnovna terapija je hiruruška ablacija papiloma, koja je često neefikasna, agresivna i oštećuje normalne anatomske strukture. Adjuvantna terapija je rezervisana za agresivan oblik bolesti sa čestim recidivima, pri čemu se intraleziona aplikacija cidofovira pokazala kao efikasna terapija. Novi terapijski pristupi usmereni su na inhibitore receptora za epidermalni faktor rasta, proapoptotične faktore i egzogene β-defenzine u stimulaciji urođenog i adaptivnog lokalnog imunskog odgovora, kao i na imunoterapiju rekombinantnom DNK vakcinom. Vakcinacija kvadrivalentnom vakcinom mogla bi da smanji incidenciju i dovede do eradikacije ove bolesti u budućnosti. Acta Medica Medianae 2014;53(4):64-74.

 

Ključne reči: rekurentna laringealna papilomatoza, humani papiloma virus, hirurško lečenje, adjuvantna terapija, cidofovir